Šta su varijable okruženja i tajne? Jednostavan vodič

Varijabla okruženja je imenovana postavka — kao što su DATABASE_URL ili STRIPE_SECRET_KEY — koja se predaje vašoj aplikaciji kada se pokrene, umjesto da bude upisana u kod. Tajna je varijabla okruženja čija vrijednost mora ostati privatna: API ključ, lozinka ili ključ za potpisivanje. Kada ove vrijednosti držite van koda, možete ih mijenjati bez uređivanja aplikacije, koristiti različite za testiranje i za stvarne korisnike i spriječiti da procure kada dijelite ili objavljujete kod.

Zašto je to važno kada gradite uz AI

Čim vaša aplikacija uradi nešto korisno uz drugi servis — naplati plaćanje, pošalje e-poštu, pozove AI model — treba joj ključ. Alati za izradu aplikacija uz AI redovno traže te ključeve, a gdje ključ završi određuje da li je aplikacija sigurna.

U aplikacijama izgrađenim uz AI često se dešavaju dvije stvari:

• Ključ se zalijepi u chat ili u kod. Tada živi u historiji razgovora, u fajlovima projekta i u svakom izvozu ili repozitoriju. Ko ga vidi, može koristiti vaš račun.
• Ključ se koristi u pregledniku. Ako kod koji poziva Stripe ili OpenAI radi na stranici, ključ se šalje svakom posjetiocu. Ljudi to gledaju, a automatski skeneri stalno traže izložene ključeve.

Razumijevanje varijabli okruženja pomaže vam da prepoznate oba problema i zatražite popravku.

Svakodnevna analogija: hotelski sef

Kod vaše aplikacije je kao hotelska soba. Gosti (i spremačice, i svako kome date karticu za ulaz) prolaze kroz nju. Ne biste ostavili pasoš na stolu.

Varijable okruženja su sef u sobi. Soba zna da sef postoji i kako se otvara kada je potrebno, ali pasoš ne leži naokolo. A ako se preselite iz jedne sobe u drugu — s vašeg testnog podešavanja na živi sajt — u sef te sobe stavite drugi pasoš, bez preuređivanja cijele sobe.

Kako to funkcioniše

Vaš kod se poziva na naziv, a ne na vrijednost. U JavaScriptu na serveru to izgleda kao process.env.STRIPE_SECRET_KEY. Kada se aplikacija pokrene, platforma na kojoj radi popuni vrijednost za taj naziv. Promijenite vrijednost u postavkama platforme, ponovo pokrenite ili ponovo objavite, i aplikacija koristi novu — bez izmjene koda.

Odakle dolaze vrijednosti zavisi od toga gdje aplikacija radi:

Javne i tajne varijable

Nisu sve varijable okruženja tajne. Korisno ih je podijeliti u dvije grupe:

Web okviri ovu podjelu čine očitom. U Vite-u se u kod preglednika uključuju samo varijable čiji naziv počinje sa VITE_; u Next.js-u prefiks je NEXT_PUBLIC_. To je sigurnosna osobina: sve s tim prefiksima završava u fajlovima koje svaki posjetilac preuzima, pa tajna nikada ne smije dobiti takav prefiks.

Primjer: dugme za AI sažetak

Želite dugme „Sažmi ovu bilješku” koje poziva AI model.

Nesigurna verzija: kod dugmeta, koji se izvršava u pregledniku, direktno poziva AI provajdera s API ključem upisanim u kod. U pregledu radi. Ali svako može otvoriti alate za developere u pregledniku, kopirati ključ i potrošiti vaš budžet.

Sigurna verzija:

1. Ključ napravite kod AI provajdera i sačuvate ga kao tajnu, npr. OPENAI_API_KEY (ili slično), u postavkama projekta.
2. Backend dobija rutu, POST /api/summarise, koja čita process.env.OPENAI_API_KEY, provjerava da je korisnik prijavljen i poziva provajdera.
3. Dugme poziva vašu rutu, a ne provajdera. Preglednik nikada ne vidi ključ.
4. Istu tajnu dodate u postavke objavljene aplikacije i ponovo objavite, pa i živi sajt ima ključ.

Taj obrazac — preglednik poziva vaš server, a server čuva ključ i poziva servis — važi za plaćanja, e-poštu, mape i svaki drugi plaćeni API. Vodič o korištenju LLM API-ja detaljnije obrađuje AI slučaj.

Ključni pojmovi

• Fajl .env: tekstualni fajl s redovima NAZIV=vrijednost, koji se koristi u lokalnom razvoju. Dodajte ga u .gitignore da se ne bi commit-ovao.
• .env.example: kopija s nazivima ali bez pravih vrijednosti, koja se commit-uje da drugi znaju koje varijable treba postaviti.
• Rotirati: zamijeniti tajnu novom i opozvati staru.
• Opseg / dozvole: mnogi provajderi dozvoljavaju ključeve koji smiju samo određene stvari. Ključ koji može samo slati e-poštu manje je opasan od onog koji može sve.
• Testni i živi ključevi: provajderi poput Stripe-a daju odvojene ključeve za testiranje i za stvarni novac. Koristite testne ključeve dok ne lansirate.
• Tajna za potpisivanje: tajna kojom se provjerava da je poruka, npr. webhook, zaista stigla od pošiljaoca.

Česte greške i pogrešna shvatanja

• „Repozitorij je privatan, pa su ključevi u njemu u redu.” Privatni repozitoriji se dijele, forkuju, izvoze i kloniraju na laptopove. Ključevi tamo ne pripadaju. Ako povežete projekat s GitHub-om, provjerite da nijedan .env fajl nije uključen.
• „Obrisao sam ga, znači da nema.” Git čuva historiju, a logovi chata čuvaju poruke. Ako je ključ ikada bio izložen, rotirajte ga.
• Javni prefiks na tajni. VITE_OPENAI_KEY stavlja vaš ključ u paket koji se šalje pregledniku.
• Zaboravljen ponovni deploy. Promjena varijable u postavkama obično stupa na snagu tek kada se aplikacija ponovo pokrene ili ponovo objavi.
• Jedan ključ za sve. Odvojeni ključevi za testiranje i za produkciju, te po aplikaciji, omogućavaju da opozovete jedan bez rušenja ostalih.
• Bez ograničenja potrošnje. Za plaćene API-je postavite budžet ili limit u kontrolnoj tabli provajdera, za slučaj da ključ procuri.

Šta tražiti od AI graditelja

• „Pročitaj Stripe tajni ključ iz varijable okruženja STRIPE_SECRET_KEY. Koristi ga samo na serveru.”
• „Pobrini se da se nijedna tajna ne koristi u kodu na klijentskoj strani i da nema prefiks VITE_ ili NEXT_PUBLIC_.”
• „Napravi .env.example sa svim varijablama koje aplikacija treba, bez vrijednosti, i provjeri da je .env u .gitignore.”
• „Provjeri izgrađene frontend fajlove za bilo koji string koji liči na API ključ.”

Naša sigurnosna lista za aplikacije izgrađene uz AI pokriva tajne zajedno s drugim provjerama koje vrijedi uraditi prije lansiranja.

Tajne na Mythex-u

Na Mythex-u su tajne varijable okruženja projekta koje se ubacuju i u preview sandbox i u vašu objavljenu aplikaciju. Dodajete ih pod project settings → Secrets ili naredbom /secrets u chatu. Kada agent treba ključ, u chatu prikaže karticu za tajne, pa se vrijednost unosi u polje forme, a ne u tekst razgovora. Ako promijenite tajnu za živu aplikaciju, ponovo je objavite da deploy preuzme novu vrijednost. Izvozi projekta ne uključuju tajne, a uvezeni .env fajlovi se čiste, pa ih ponovo dodajete u postavkama. Pogledajte varijable okruženja i tajne i tajne u chatu u dokumentaciji.

Pitanja